Ruski crnomorski grad Taganrog, smješten između Rostova na Donu i porušenog Mariupolja nije se ničime posebno izdvajao, osim po činjenici da je rodni grad velikog ruskog književnika Antona Čehova. Grad je prije ruske invazije na Ukrajinu bio nepoznat van Rusije, ali veliki broj ukrajinskih zarobljenika pretvorio ga je domom za zatvor kojeg mnogi nazivaju paklom na zemlji. Radi se o zatvoru naziva 'Sizo broj 2', piše Guardian koji je s još nekoliko svjetskih medija (Le Monde), proveo šestomjesečnu istragu pod nazivom 'Viktoriia projekt' nazvan po Ukrajinskoj novinarki Viktoriji Roščina čije masakrirano tijelo je nedavno vraćeno u Ukrajinu iz ruskog zarobljeništva (jedan dio vremena provela je upravo u tom zatvoru) , pisao je Express.
Sizo broj 2
Zatvor je prije invazije 2022. služio kao ustanova za smještaj maloljetnih delinkvenata i majki s malom djecom. Ubrzo nakon invazije, a pogotovo nakon pada ukrajinskog Vukovara - Mariupolja, veliki broj ukrajinskih zarobljenika se odjednom našao u ruskom zatočeništvu i negdje ih je trebalo smjestiti. Tako su vlasti odlučile zatvor za maloljetnike preurediti za zatvor i mučilište ukrajinskih zarobljenika, dobrim djelom zato što se grad Taganrog nalazi blizu ukrajinske granice. Stražari su sustavno izlagali nasilju i mučenju ne samo vojne zarobljenike, već i civile. Točan broj zatočenih civila nemoguće je utvrditi, ali povjerenik ukrajinskog parlamenta za ljudska prava, Dmitro Lubinec, izjavio je da je do travnja 2024. broj registriranih nestalih osoba dosegnuo 16.000.
Nakon pada Mariupolja, Rusija je premjestila neke od svojih najvrjednijih zarobljenika u Taganrog, uključujući vojnike iz brigade Azov koji su branili grad. Azovci su bili glavni eksponat u ruskoj ratnoj propagandi kao i Putin ih je označio kao neonaciste zbog kojih se Ukrajina mora denacificirati. Moskva je obećavala održavanje javnih suđenja protiv njih. Satelitske snimke pokazuju da je, kako se zatvor tijekom ljeta 2022. punio Ukrajincima, ojačan novim čeličnim krovovima.
Zvjerska mučenja
Nasilje počinje odmah na dolasku. Naime, 'svježe' zarobljenike čeka brutalan špalir. Prvi Ukrajinci stigli su u travnju 2022., s povezom na očima, zavezanim rukama u kamionima sa simbolom Z. Na ulazu ih onda čeka spomenuti špalir i prebijanja palicama.
- To im je sveti ritual. S povezom na očima, vezanih ruku i pognute glave, naređuju ti da hodaš, a svaki zaštitar koji tamo stoji smatra da te mora udariti nečim - rekao je Volodimir Labuzov, glavni liječnik ukrajinske mornaričke brigade, koji je stigao u Taganrog u travnju 2022. Nakon špalira slijede redovna redovita premlaćivanja tijekom dvostrukih dnevnih pretresa ćelija te, najsurovije, tijekom ispitivanja. Dvije zgrade identificirane su kao glavna mjesta mučenja unutar Taganroga. Bivši zatočenici prisjećaju se da su čuli vriske koji su dopirali iz tih dijelova. Serhij Taranjuk, bivši ukrajinski marinac koji je bio zatočen u Taganrogu, ispričao je da su ga često ispitivali u prostoriji oskudno namještenoj stolicom i stolom.
- Uđeš unutra, odmah te bace na pod, počinju te tući i rezati... Onda, kad si spreman nešto reći, kažu ti da sjedneš - otkrio je bivši ukrajinski zarobljenik Taranjuk. vi ukrajinski zarobljenici koji su prošli kroz Taganrog izvijestili su o užasnom i sustavnom mučenju, uključujući civile i žene. Šilik, bivša vojnikinja koja je u trenutku zatočenja bila civil, bila je premlaćivana palicama po cijelom tijelu, podvrgnuta elektrošokovima, prijetili su joj silovanjem i napali je psima. Oleksandr Maksimčuk, ratni zarobljenik koji je u Taganrogu proveo 21 mjesec u dva navrata, u svjedočenju koje je pribavio Guardian opisao je višestruka premlaćivanja, elektrošokove, gušenje te tehniku u kojoj su čuvari zatvorenike omatali ljepljivom trakom od glave do pete i “koristili ih kao ljudski namještaj”.
Zatočenici su otkrili da im je bilo zabranjeno govoriti na ukrajinskom, da su im zaštitari nametnuli stroge racionalizacije hrane i poticali ih na samoubojstva. Prema svjedočenjima bivših zatočenika, tipičan obrok u Taganrogu sastojao se od otprilike četiri i pol žlice hrane. Jedan je od njih izbrojao porciju tjestenine koja je sadržavala 15 sitnih komadića. Povremeno su dobivali ribu, ali pomiješanu s kostima i iznutricama. Neki zatočenici nisu jeli tijekom dana, već su čuvali obroke za večer kako bi se barem jednom najeli dovoljno da mogu normalno zaspati. Labuzov je rekao da su muškarci tijekom zatočeništva u prosjeku gubili i do 25 kilograma.
