Oko 14.30, 30. travnja 1945., Hitler je sjedio na sofi u svojoj privatnoj radnoj sobi u bunkeru ispod Ureda Reicha u Berlinu. Prislonio je napunjeni pištolj na desnu sljepoočnicu i povukao okidač. Njegov osobni sobar Heinz Linge, ušao je u sobu desetak minuta kasnije u pratnji tajnika i šefa stranačkog ureda, Martina Bormanna. Hitlera su zatekli kako beživotan leži na podu, krv mu je curila niz lice, piše The Economist.
Tijelo dugogodišnje družice nacističkog vođe, Eve Braun, je pokraj njega. Sobu je napunio jak miris gorkog badema, znak da je uzela smrtonosnu dozu cijanida. Dan prije samoubojstva, par se vjenčao na skromnoj i sekularnoj ceremoniji.
Tijekom razmjenjivanja zavjeta, oboje su izjavili da su arijevskog podrijetla. Sljedeći diktatorove upute, Linge je umotao tijela u deke i, uz pomoć Hitlerova osobnog ađutanta, Otta Günschea, njegovog šofera Ericha Kempkea i trojice SS-ovaca, odnio ih u vrt kancelara Reicha, polio ih benzinom, posebno pripremljenim za taj događaj, i zapalio.
Vatra je gutala leševe dok su oko najužeg Hitlerovog kruga padale granate Crvene armije. Od monstruoznog diktatora ostala je mala količina pougljenjenih ostataka, piše Economist.
Kada su Sovjeti 2. svibnja stigli do vrta kancelara Reicha, pronašli su dva zubna i kost donje čeljusti. Devet dana kasnije pokazane su Fritzu Echtmannu koji je bio pomoćnik Hitlerovog zubara. Echtmann je pregledao medicinske kartone i identificirao ostatke kao Hitlerove i od Eve Braun.
Hitler nikome nije ostavio nikakvu sumnju o svojoj namjeri da počini samoubojstvo u slučaju poraza. Doista je razmišljao o samoubojstvu u najmanje dvije prethodne prilike kada su stvari krenule loše, nakon neuspjelog "puča u pivnici" u studenom 1923. i nakon samoubojstva njegove polunećakinje i ljubavnice, Geli Raubal, u rujnu 1931. Bio je, kako je rekao, kockar koji bi uvijek otišao u bankrot: jedine alternative o kojima bi razmišljao bile su potpuna pobjeda ili potpuni poraz.
Tako je vodio i Njemačku, a još uvijek jezivo odzvanja njegova izjava da Nijemci ne zaslužuju postojati ako izgube rat.
Nije skrivao samoubojstvo
Još od poraza u bitci za Bulge, početkom 1945., Hitler je dao jasno do znanja da ne želi ostati živ i suočiti se s gnjevom svojih neprijatelja, ne samo zbog sudbine njegovog kolege fašističkog diktatora i svojedobnog nadahnuća, Benita Mussolinija, kojeg su ubili, a onda tijelo mrcvarili partizani i bijesni Talijani, samo dan prije njegovog vjenčanja s Evom Braun. Odbio je sve pokušaje najbližeg kruga da pobjegne.
- Kapetan tone sa svojim brodom - rekao je.
Antisemitizam do kraja
Hitler je iza sebe ostavio zemlju u ruševinama. Neposredno prije smrti, svom je tajniku izdiktirao “političku oporuku”, u kojoj je još jednom dao oduška antisemitskoj teoriji zavjere koja ga je izjedala još od njegova ulaska u politiku na kraju Prvog svjetskog rata, piše Economist. U svijetu paranoidne fantazije u kojemu je živio njegov um, Židovi su stajali iza svih njegovih neprijatelja, iza međunarodnog kapitalizma i komunizma, i iza kampanje strateškog bombardiranja koja je razorila njemačke gradove i mjesta i ubila stotine tisuća Nijemaca. I oni su, rekao je u svojoj oporuci, morali platiti cijenu, “makar i na humaniji način”, prikrivenim spominjanjem plinskih komora u Auschwitzu i drugim logorima za istrebljenje koje je otkrilo njegovu šokantnu ravnodušnost prema nehumanosti samog genocida.
