Pietro Parolin bio je glavni favorit konklave, toliko velik da je jučer oko podne, nakon dva neuspješna jutarnja kruga glasovanja, koeficijent na njegovu pobjedu na kladionicama dramatično pao. Izgledi na kladionicama su mu se u tom trenutku procjenjivali na preko 60 posto, puno više od početnih 28 s kojima je ionako bio prvi favorit konklave. Razlog bi mogla biti izjava kardinala dekana Giovannija Battiste Rea koji zbog godina nije imao pravo glasa, ali je bio među kardinalima cijelo vrijeme prije glasovanja i mogao je osjestiti njihovo bilo. On je naime rekao jučer na misi:
- Vjerujem da ćemo navečer imati Papu.
Tako je i bilo, samo što su mnogi protumačili njegovu najavu kao sigurnu pobjedu njegova bliskog prijatelja Pietra Parolina, s kojim se posebno i pozdravio, zagrlivši ga uoči ulaska u konklavu. No kao puno puta do sada, onaj tko je ušao u konklavu kao papa izašao je kao kardinal. Bio je to Parolin.
Što se točno dogodilo? Kako je već u četvrtom krugu glasovanja totalni autsajder Robert Francis Prevost, na čiju je pobjedu koeficijent bio čak 34, postao papa Lav XIV.? Konklava je naravno zatvorena i svi potpisuju obvezu tajnosti, no u Vatikanu i zidovi imaju uši. Čini se, prema pisanju talijanskih medija, da su Parolina izdali njegovi Talijani, najbrojnija nacija na konklavi s 19 kardinala. Ali Talijani su bili najzastupljeniji među favoritima, čak trojica od prvih pet bili su s Čizme - Parolin, Pizzaballa i Zuppi. I preostala dva ili barem jedan od njih, da se zaključiti, nisu htjeli dati svoje glasove Parolinu. Nisu odustali u njegovu korist. A obojica su karizmatični, mogli su imati desetak glasova ili više. Nakon dva jutarnja kruga glasovanja, oko 11,45 kardinale je bus odveo natrag u Casa Santa Marta na ručak pa popodnevni odmor. Tu je već Parolin znao da je daleko od potrebnih 89 glasova. Naime, nije se uspio puno pomaknuti s početnih između 40 i 50 glasova. U 15:45 sati novi je polazak prema Apostolskoj palači i nova dva kruga glasovanja.
Tajni sastanci u Svetoj Marti
Iza kulisa konklave bilo je apsolutno svega, piše jutros Il Messagero. "Bergogliovci i antibergogliovci, tvrdokorni članovi Sinode i tradicionalisti, umjereniji konzervativci i mnogi neodlučni ljudi sastavljeni uglavnom od "peona“, kardinala iz perifernih mjesta koji su posebno dezorijentirani s obzirom na okolnosti. To što je izabran u četvrtom krugu znači da je Prevost već imao značajnu bazu konsenzusa. Sada će imati zadatak djelovati kao popravljač koji će s puno strpljenja i vještine zakrpati rane koje su se godinama nakupljale na tkivu Crkve. Mnogima je promaknulo da je jučer, odmah pored novog Pape, pred mnoštvom i pod kamerama cijelog svijeta, uz Hrvata iz Bosne Vinka Puljića bio i poraženi kardinal Pietro Parolin. Bio je favorit na početku Konklave, ali nakon tri neuspješna glasovanja (posljednje jučer kasno ujutro), i unatoč velikom broju glasova (između 40 i 50), svjestan da neće moći postići vrlo visok kvorum potreban (89), najveći ikad, napravio je korak unatrag", piše Messagero.
Očito prisutnost bivšeg državnog tajnika na tom balkonu nije bila slučajna i značila je nekoliko stvari. Čini se da je kardinal Parolin u jednom trenutku - svjestan da je izgubio - naporno radio i započeo posredovanje, pletući mrežu na tajnim sastancima održanim u Santa Marti kako bi omogućio izbor ovog kardinala autsajdera, praktički izabrao novog Papu, prebacujući mu njegove glasove, uvjeravajući skupinu diplomata, koordinirajući između Brazilaca koji su isprva jasno dali do znanja da se žele okupiti oko njega.
Prevost je mogao računati na "sinodalnu struju" s Maltežaninom Marijem Grechom i Luksemburžaninom Jean-Claudeom Hollerichom na čelu, skupinu bergoglijanaca i, u konačnici, također na Francuze, kao i skupinu Amerikanaca. Čak je i Francuz Aveline, ozbiljan protukandidat iz sjene, na koncu ustupio mjesto Prevostu, koji sam na početku sigurno nije bio među najvećim kandidatima - bili su to Parolin, Tagle, Erdo, Zuppi i Pizzaballa. Bivši prefekt biskupa, vjerni suradnik Bergoglia, pristaša sinodalne Crkve, antitrumpovac. I on je već neko vrijeme bio pod povećalom medija jer je njegov profil odgovarao papi koji bi mogao ujediniti Sjevernu i Južnu Ameriku, biti kanal dijaloga čak i unutar Crkve, a ne samo izvan nje, piše Messagero.
Ratzingerov prijatelj protiv načina pape Franje
Stoga je Parolin, vidjevši da se za njega više ništa ne može učiniti i budući da se oko njegova imena nakupilo previše sumnji i prijepora, kako među bergoglijevcima tako i među antibergoglijevcima, promijenio strategiju. Kao institucionalni čovjek napravio je korak unatrag, ali kao diplomat napravio je korak naprijed kao graditelj mostova i ujedinitelj, kako bi pobijedio njegov izbor - Prevost. Možda i kako bi se pokazalo da je jedinstvo Crkve moguće. Operacija koja se odvijala iza kulisa temeljila se na vremenskom faktoru, što je vrlo važno kako se ne bi dodatno polariziralo biračko tijelo i ne bi se stekao loš dojam žalosno rastrgane crkvene obitelji. Svaki dodatni dan crnog dima ne bi učinio ništa drugo nego odredio gubitak evanđeoskog kredibiliteta.
Tako je Parolin, koji je u četvrtak "pao" u tri glasovanja i prvom u srijedu, odmah nakon Extra Omnesa, surađivao u potrazi za pastirjem sposobnim za upravljanje, osjetljivim na mir, koji bi mogao predstavljati novo lice i ujediniti snažne napore kardinala birača Latinske Amerike, ne zanemarujući Bergoglijevu ostavštinu i umirujući stranku umjerenjaka zabrinutih za cijeli niz pitanja koja sežu od poštivanja kanonskih pravila do učiteljstva i tradicije. U svemu tome, najkonzervativniji sada samo promatraju. Samo do nedavno, Nijemac Gerhard Muller, teološki nasljednik Ratzingera, ali i prijatelj osnivača Teologije oslobođenja, slao je poruke: "Moramo se sjetiti da glavni zadatak kardinala u konklavi nije izabrati nastavljača privatnih ideja bilo kojeg prethodnog pape, već budućeg Petrovog nasljednika, koji je vidljivo i trajno načelo i temelj jedinstva Crkve u objavljenoj istini.“
"Parolin ima otrovan um"
Konzervativci ga očito nisu htjeli, Parolina. Nekima se zamjerio kao glasnik pomirljive Franjine politike prema Kini pa je čak kineski kardinal Zen bio rekao kako je Parolinova, a u biti vatikanska politika "besramna predaja" i da "Parolin ima otrovan um". Taj mu sigurno nije dao glas, a veliki broj azijskih i afričkih kardinala - 23 odnosno 17 - gotovo je sam bio dovoljan da blokira Parolina. Sjevernoamerikanci su se očito uspjeli okupiti sa svojih 16 kardinala, još 17 ih nije imalo ništa protiv čovjeka koji je 20 godina proveo služeći u Peruu prije negoli ga je Franjo pozvao u Rim. Bio im je podnošljiv izbor, zato je pobijedio Prevost.
Parolinu svakako nije pomogla ni afera s Vatikanskom bankom, o čemu smo već pisali, pri čemu je katolička crkva izgubila oko 85 milijuna eura. Sramotna investicija za crkvu kako ju je postavio papa Franjo - namijenjenu siromašnima. Predstavnik takve, skromne crkve Parolin nije mogao biti i zato je izgubio. Vrlo slično kao njegov prethodnik Angelo Scola na prošloj konklavi, nadbiskup Milana. Ako za njega ne glasaju svi njegovi Talijani, zašto bismo mi, logika je većine kardinala iz Azije i Afrike te Amerike, koji su ovog puta bili brojniji na konklavi, zahvaljujući imenovanjima pape Franje, i odabrali onoga koji je najbolje stajao među njima - Prevosta.
