Pokolj turista u turističkom središtu Pahalgam kojeg su 22. travnja 2025., izveli borci 'Fronta otpora' dobio je krvav i potencijalno katastrofičan epilog. Nakon što su teroristi ubili 26 turista (pretežito hinduista), Indija je odmah krenula s optužbama i krivca pronašla u Islamabadu. Modi je najavio odgovor i Pakistan ga je dočekao u utorak kasno navečer. Indija je u utorak pokrenula vojne udare na devet lokacija u Pakistanu i pakistanskom dijelu Kašmira, tvrdeći da im je meta “teroristička infrastruktura” s koje su planirani napadi na indijski teritorij. Pakistan je osudio napade i priopćio da su pogođena i civilna područja, uključujući dvije džamije, pri čemu su poginule tri osobe, a 12 ih je ranjeno. Napad je uslijedio pod nazivom “Operacija Sindoor”, a prema indijskom vladinu priopćenju, radilo se o “usmjerenim vojnim akcijama koje nisu obuhvatile pakistanske vojne objekte. Tako su dvije nuklearne supersile došle na korak petog velikog rata otkako su se otrgnule od kontrole Londona prije 78 godina.
Opreation Sindoor😂
— Pathan Bhai (@PathanBhaiii) May 6, 2025
Good Morning Pakistan Missiles Was Fanstatics😂#Indianattack #IndiaAttackedPakistan #IndiaPakistanWar pic.twitter.com/IQwHSlVASy
Britanski kolonijalizam
London je nakon Drugog svjetskog rata bio presiromašan i slab da očuva svoje gargantuansko kolonijalno carstvo. Nedostatak jake kolonijalne vlasti koja je eksploatirala i ubila milijune na indijskom potkontinentu, dovela je do dekolonizacije i dala vjetra u leđa pokretima za neovisnost čiji je arhetip na tom području bio Gandi. Jedan čovjek može se smatrati uzrokom trenja i napetosti koje sada vladaju između Indije i Pakistana. Današnju granicu između nuklearnih sila stvorio je 17. kolovoza 1947. odvjetnik sir Cyril Radcliffe. Iako nikada nije bio ni u Indiji ni Pakistanu, profesor prava s Oxforda je u pet tjedana nacrtao granicu poznatu pod nazivom 'Radcliffova linija' koja uopće nije uzela u obzir etničku i vjersku strukturu stanovništva. Između 10 i 12 milijuna ljudi odlučilo je napustiti domove kako bi se preselilo u Indiju, odnosno Pakistan. Izbili su pogranični sukobi. Računa se da je zbog svih problema s tom granicom i preseljavanjem život izgubilo i do dva milijuna ljudi.
Iste godine počeo je tzv. 'Prvi indijsko-pakistanski rat ili Kašmirski rat'. Engleskom podjelom, Kašmir kojeg većinom naseljavaju muslimani potpao je pod kontrolu hinduističke Indije. Osnivač Pakistana, Muhamad Ali Džina, poslao je vojsku kako bi ujedinio muslimane s obje strane granice. Pokrajine Kašmir i Džamu imale su većinski muslimansko stanovništvo, ali hinduističkog vladara koji se odlučio pripojiti Indiji. Kako su borbe eskalirale, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda donijelo je Rezoluciju 47 22. travnja 1948., kojom se pozivalo na prekid vatre i održavanje plebiscita (referenduma) o budućnosti regije — koji nikada nije proveden. Borbene linije postupno su se učvrstile duž granice koja je kasnije postala poznata kao Linija kontrole. Epilog: Indija je zadržala kontrolu nad otprilike dvije trećine teritorija (uključujući Kašmirska dolina, Džamu i Ladak), Pakistan je preuzeo kontrolu nad preostalom trećinom, koja obuhvaća Azad Kašmir i Gilgit-Baltistan — zajedno poznate kao pakistanski Kašmir.
Rat 1965.
Operacija Gibraltar bio je kodni naziv za vojnu operaciju koju je planirala i provela pakistanska vojska na teritoriju Džamua i Kašmira (Indija) u kolovozu 1965. godine. Strategija operacije bila je tajno prijeći Liniju kontrole i potaknuti ustanak većinski muslimanskog stanovništva Kašmira protiv indijske vlasti. Operacija je propala i dovela do drugog indijsko-pakistanskog rata. Rat je trajao od 5. kolovoza do 23. rujna 1965. Neprijateljstva između Indije i Pakistana završila su proglašenjem prekida vatre, koji je uslijedio nakon donošenja Rezolucije 211 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Do prekida vatre došlo je zahvaljujući diplomatskoj intervenciji Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država, te je kasnije formaliziran Taškentskom deklaracijom. Većina rata vodila se u području Kašmira i duž granice između Indije i Pakistana. I nakon ovog sukoba, Pakistan nije uspio dovesti Kašmir pod svoju kontrolu.
Genocid u Bangladešu
Za razliku od prva dva rata, ovaj se nije vodio oko Kašmira nego oko Bangladeša koji je tada bio poznat kao istočni Pakistan. Naime, nakon podjele Indije i Pakistana, današnji Bangladeš je došao pod kontrolu Islamabada. Na izborima 1970., stranka iz Istočnog Pakistana (Awami liga pod vodstvom Sheikh Mujibur Rahmana) osvojila je većinu i tražila autonomiju Bangladeša koju joj Pakistan nije priznao. Rat je započeo pakistanskom vojnom operacijom "Chengiz Khan", koja je uključivala preventivne zračne napade na osam indijskih zračnih baza. Ovi napadi su potaknuli Indiju da objavi rat Pakistanu, čime je službeno ušla u rat na strani bengalskih nacionalističkih snaga koje su se borile za neovisnost Istočnog Pakistana (današnji Bangladeš). Pakistan je 25. ožujka 1971., pokrenuo Operaciju Searchlight kako bi slomio pobunu i bengalski nacionalizam. Tijekom operacije, pakistanska vojska je ubila između 300.000 i tri milijuna ljudi i silovala između 200.000 i 400.000 žena. Zbog genocida Indija je počela ozbiljno razmatrati intervenciju i ušla u rat nakon pakistanskih preventivnih napada na indijske baze. Trinaest dana nakon ulaska u rat, Indija je ostvarila jasnu vojnu nadmoć. Dana 16. prosinca 1971., Pakistanska istočna komanda potpisala je kapitulaciju u Daki, čime je završio rat i formalno je proglašena neovisnost Bangladeša. Indijska vojska je zarobila oko 93.000 pakistanskih vojnika i suradnika, uključujući: 79.676 do 81.000 pripadnika pakistanskih oružanih snaga (uključujući i neke bengalske vojnike koji su ostali lojalni Pakistanu), 10.000 do 12.500 civila, uključujući obitelji vojnika i kolaboracioniste (Razakare). Više od 8 do 10 milijuna ljudi izbjeglo je iz zemlje i potražilo utočište u Indiji, izazvavši veliku humanitarnu krizu.
Četvrti veliki rat izbio je 3. svibnja i završio 23. srpnja 1999. Pakistan je još jednom upao u Indiju, točnije u okružje Kargil, u indijskoj saveznoj državi Džamu i Kašmir. Tijekom dva mjeseca sukoba, indijske snage su postupno povratile većinu zauzetih grebena, uključujući 75–80 posto osvojenog područja i gotovo sve ključne uzvisine. Strahujući od velike eskalacije vojnog sukoba, međunarodna zajednica, predvođena Sjedinjenim Državama, pojačala je diplomatski pritisak na Pakistan da povuče snage s preostalog indijskog teritorija. Pod prijetnjom međunarodne izolacije i gospodarskih sankcija, Pakistan je povukao vojsku iz Indije iako je u početku tvrdio da nema veze s ratom, nego da su Indiju napali kašmirski pobunjenici. Pakistan je u početku poricao broj žrtava, ali je premijer Nawaz Sharif kasnije priznao da je više od 4.000 pakistanskih vojnika poginulo i da je Pakistan izgubio sukob.
Dvije nuklearne sile imaju burnu povijest koju je dobrim dijelom formirala kolonizacija. Osim četiri velika rata, vodili su i brojne manje granične okršaje, koje je često pokrenuo Pakistan koji se nikada nije pomorio gubitkom velikog djela Kašmira.
