Na toj izložbi priređenoj u Muzeju grada Đurđevca, smještenom u srednjovjekovnoj utvrdi nadomak gradića, koji, usput rečeno, ima i mini zoološki vrt s devama, predstavljeno je više od 90 radova 24 planetarno priznata i cijenjena američka i europska predstavnika pop arta, koji su svojim djelima promijenili recepciju umjetnosti. Postaje li Đurđevac nova hrvatska, a možda i regionalna izložbena destinacija, od koje mogu učiti i uglednije kulturne institucije s mnogo većim budžetom i većim brojem zaposlenika, osobito kad se uzme u obzir da su popartistima prethodile izložbe Picassa, Chagalla, Dalija, Toulouse-Lautreca, Hundertwassera i Hasegawe te Joana Miróa?
U postavu ovog najnovijeg đurđevačkog izložbenog projekta ističu se djela nekih od najcjenjenijih i najskupljih popartista, koji su u svojim radovima u prvi plan stavili vrijednosti, predmete i simbole masovne popularne kulture i potrošačkog društva, poput stripova, reklama i filmskih likova. Izložena djela nastala su od sedamdesetih godina prošlog stoljeća do danas, od najstarijeg, Richarda Lindnera, koji je slikao automate za igre, igračke, reklame i lutke, pa do najmlađih, Španjolca Fernarda Bellvera, koji je predstavljen serijom grafika s likom Mikija Mausa, te proslavljenog engleskog umjetnika, kolekcionara i poduzetnika Damiena Stevena Hirsta, navodno najbogatijeg umjetnika u Velikoj Britaniji, s bogatstvom vrijednim 215 milijuna funti, koji je javnost šokirao svojim uginulim životinjama u formaldehidu. No fokus izložbe svakako je na radovima najutjecajnijih i najslavnijih pop art imena svijeta. To su prije svega Andy Warhol, koji je svojim prikazima limenki juhe, bocama gaziranih pića i portretima Marylin Monroe žestoko utjecao na suvremenu umjetnost, zatim Roy Lichtenstein, tvorac specifičnog vizualnog jezika s točkicama, te Englez David Hockney, čija je slika “Portrait of an Artist (Pool With Two Figures)” na aukciji 2019. prodana za vrtoglavih 80 milijuna eura, a koji i danas eksperimentira radeći uz pomoć aplikacija za pametne telefone.
Na pitanje kako je Muzej grada Đurđevca uspio organizirati te velike izložbe i tako se upisati na likovnu kartu ne samo Hrvatske nego i regije, ravnateljica Muzeja, Edita Janković Hapavel, pojašnjava da je sve počelo prije osam godina, kad je u Galeriji-Muzeju u Lendavi, smještenom u starom dvorcu iz 12. stoljeća, postavljena izložba “Homage á Picasso”.
“Lendava i Đurđevac su gradovi prijatelji, koji godinama održavaju bliske kontakte. Kad je u Lendavi postavljena izložba o Picassu, otišli smo je pogledati, s tadašnjim gradonačelnikom Željkom Lackovićem, koji je na povratku rekao da ćemo i mi imati Picassa. Mislili smo da je to šala, ali ispostavilo se da nije. Organizirali smo izložbu Picassa i tako je sve počelo”, napominje ravnateljica Edita Janković Hapavel. Nakon Picassa uslijedile su izložbe originalnih grafika Marca Chagalla iz ciklusa “Stvaranje i Biblija”, zatim “Recepti za besmrtnost”, kojom su obuhvaćena 123 djela Salvadora Dalija, potom “Čudesne naprave Leonarda da Vincija” te radovi Hundertwassera i Hasegawe. Većina tih projekata realizirana je u suradnji s Galerijom Böttingerhaus i kolekcionarom Richardom H. Mayerom iz Bamberga, a samo dvije izložbe Henrija de Toulouse-Lautreca i Joana Miróa u suradnji s američkom kolekcionarkom mađarskih korijena Suzanne C. Nagy.
Kao i mnogi kolekcionari, tako je i kolekcionar Richard H. Mayer vrlo samozatajan i ne voli se izlagati u javnosti. Zna se da je rođen u obitelji knjigovezaca i tiskara, gdje se susreo s prvim umjetninama. Ozbiljniju karijeru počeo je 50-ih godina prošlog stoljeća trgujući umjetninama. Tad je navodno morao potpisati poseban ugovor sa svojim prvim poslodavcem - münchenskom galerijom Schöninger, da umjetnine neće kupovati za sebe. Danas u svojoj kolekciji ima Dalijeve, Goyine i Picassove radove te djela ekspresionista, nadrealista, fantastičnih realista i popartista, sve do Josepha Boysa. Kako je živio u doba u kojem su stvarali mnogi veliki umjetnici, s mnogima je održavao prijateljske kontakte. Primjerice, s Hundertwasserom i Dalijem. Mayer u svojoj kolekciji ima, kako je svojedobno izjavio ravnatelj Muzeja-Galerije Lendava Dubravko Baumgartner, više od tisuću Dalíjevih djela. Jedna Dalíjeva grafika nastala je tijekom jednog njihovog poslijepodnevnog druženja, koje su proveli pucajući iz zračne puške u cinčanu ploču. Na njoj su ostali otisci, a Dalí ju je koristio za svoje grafike. Poslije je tu ploču poslao Mayeru i sad je ona dio njegove kolekcije. Također, Mayer je svojedobno bio i ekskluzivni Dalijev zastupnik za Njemačku.
Utvrda je spomenik kulture Republike Hrvatske, a uz nju se veže i Legenda o Picokima, koja se nalazi na listi zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara. Ta legenda je nastala u vrijeme turske opsade gradića u 16. stoljeću, kad su mudri branitelji ispalili iz topa zadnjeg pjetlića – picoka. Vidjevši tu “bahatost”, Osmanlije su zaključili da u utvrdi ima hrane u izobilju i odustali su od opsade Đurđevca. Zbog toga se stanovnici Đurđevca i danas kolokvijalno nazivaju Picoki. Tome u čast podignuta je na glavnom gradskom trgu skulptura Picoka akademskoga kipara Damira Mataušića.
Dalijevu izložbu posjetilo je 16.000 ljudi
“Muzej grada Đurđevca ima na neki način privilegij što je smješten u srednjovjekovnoj utvrdi Stari grad, koju je iskoristio za razne sadržaje, postavši posljednjih godina poželjna kulturno-turistička destinacija, ali i jedan je od glavnih nositelja kulturnih sadržaja”, napomenula je ravnateljica Muzeja. Tome u prilog govore i podaci o posjećenosti njihovih izložbi. Napominje da djela velikih umjetnika koja se izlažu u đurđevačkome Muzeju nisu reprezentativna poput Picassove “Guernice”, ali su važne karike u sagledavanju opusa tih umjetnika. Zato je broj posjetitelja tih izložbi bio znatno iznad njihovih očekivanja, tj. porastao je nekoliko puta, tako da je Dalijevu izložbu posjetilo čak 16.000 posjetitelja. Prvi iskorak dogodio se već 1997. godine, kad je preuređeno potkrovlje, gdje je zatim smještena impozantna Donacija Ivana Lackovića Croate, koja je počela privlačiti sve više posjetitelja. “Lackovićeva donacija zaslužuje veliku pažnju jer sadrži djela Bukovca, Šulentića, Gecana, Krizmana, Clementa Crnčića, Babića, Becića, Hermana, Šebalja, Vanište i drugih renomiranih suvremenih hrvatskih umjetnika, ali i inozemnih autora, od Slovenije preko Njemačke, Francuske i Italije do Indonezije, Kine, Malezije”, kaže ravnateljica Muzeja. Napominje da su drugi porast posjećenosti zabilježili nakon 2017. godine, kad su otvorili multimedijalni Interpretacijski centar Picokijade, koji je bio pun pogodak. Pojašnjava da koncept Muzeja grada Đurđevca počiva na kombinaciji “minimalističke prezentacije baštine, tj. etnografije i arheologije” i suvremene umjetnosti, a svi sadržaji su podržani pratećim sadržajima, kao što su razne likovne radionice, predavanja i koncerti. “Ta se formula pokazala jako dobrom”, naglašava te dodaje da njihove velike izložbe posjećuju i mnogi stranci ne samo iz obližnjih zemalja nego i turisti na putu prema Jadranu.
“Mi paralelno pripremamo tri izložbe, pa već naveliko radimo na maloj retrospektivi Duška Šibla”, kaže ravnateljica. Uz to, surađuju s drugim muzejskim i galerijskim institucijama. Primjerice, nedavno su ugostili izložbu “Ajmo kod brice” u organizaciji Muzeja Virovitice, dok su prošle godine u suradnji sa slovenskim institucijama imali izložbu fotografija “Panonia Reflections”. “Također, već deset godina surađujemo sa zagrebačkom Akademijom likovnih umjetnosti priređujući izložbe studenata, budućih mladih umjetnika”, kaže ravnateljica i dodaje da će na tragu te izložbene filozofije na jesen predstaviti radove mladog Mihaela Kolarića.
Jedna od tajni nevjerojatnog uspjeha Muzeja grada Đurđevca i njihove agilne i sposobne, ali skromne, ravnateljice Edite Janković Hapavel sigurno je u pametnoj organizaciji, a osobito u posvemašnjoj posvećenosti muzejskom poslu i orijentaciji prema publici. “Mi smo bili otvoreni i na Uskrsni ponedjeljak i na Praznik rada jer smatramo da moramo biti dostupni posjetiteljima i tijekom praznika, kad ljudi idu na izlete i žele doživjeti nešto novo”, kazuje ravnateljica Edita Janković Hapavel te navodi da Muzej ponekad, kad za to postoji potreba, ostaje otvoren i nakon isteka radnog vremena. “Obožavam svoj posao, koji je postao dio mog života, pa većinu svog vremena provodim u Muzeju. Kao, uostalom, i moje cure. Važno nam je da posjetitelji budu zadovoljni”, navodi ona i dodaje da su uspjehu pridonijele i jake marketinške i promotivne aktivnosti, koje se protežu od škola do Ministarstva znanosti i obrazovanja. “Mi smo na neki način bili sami svoji promotori, što je urodilo plodom”, pojašnjava, ali dodaje da je za uspjeh Muzeja ipak najzaslužnija sinergija s drugim institucijama u Đurđevcu, od Turističke zajednice do mini Zoološkog vrta s devama Đurđicom, Dinom, Tomicom i Romeom do Posebnoga geografsko-botaničkog rezervata Đurđevački pijesci, jedinstvenog u Europi, što sve doprinosi posebnom duhu toga kraja, a time i turističkoj ponudi.
Muzej grada Đurđevca također se trudi biti donekle samoodrživ, pa je tako pokrenuo suvenirnicu s prepoznatljivim proizvodima, kao što su zanimljive bijele i crne torbe s našivenom utvrdom Stari grad i natpisom “Dok pevec kukuriče grad ne spi”, čime se asocira na Legendu o Picokima, te samu utvrdu, najprepoznatljiviji srednjovjekovni spomenik kulture Đurđevca i šire. U bogatoj ponudi je i pregača, “šulc”, istih motiva. “Svi ti suveniri realiziraju se u suradnji s lokalnim udrugama i u skladu s našom tradicijskom baštinom, tj. s tekstilnim rukotvorstvom našega kraja”, kaže ravnateljica te dodaje da je te ideje prenijela našoj dizajnerici Julijani Rodić Ozimec, koja ih je pretočila u dizajn nakita, poput naušnica, ogrlica i narukvica. “Dakle, mi smo muzej koji nešto i zaradi!”, naglasila je ravnateljica te istaknula da danas već uspijevaju pokriti, uz prihod od prodanih ulaznica, trošak velikih inozemnih izložbi. Je li Muzej grada Đurđevca malo kulturno čudo ili samo ozbiljna muzejska institucija koja svoj posao obavlja pošteno i predano, zaključite sami.
