Malo je suvremenih autora koji su se temama prošlosti posvetili s toliko temeljitosti i intelektualne hrabrosti kao njemački novinar i pisac Michael Martens. Rođen u Hamburgu 1973. godine, Martens ima višedesetljetno novinarsko iskustvo u jugoistočnoj i istočnoj Europi: kao dopisnik Frankfurter Allgemeine Zeitunga i drugih njemačkih medija izvještavao je iz Beograda, Istanbula, Atene, Sankt Peterburga i Kijeva. U Hrvatskoj i regiji najpoznatiji je po opsežnoj biografiji Ive Andrića “Vatra u vatri”, a u svom novom istraživačkom projektu bavi se ulogom Njemačke u raspadu Jugoslavije, posebice procesom priznanja Hrvatske, koristeći dosad neobjavljene arhive i nudeći drugačiju sliku njemačke politike ranih devedesetih. Sredinom svibnja gostovao je na Zagreb Book Festivalu, a tom smo prigodom razgovarali s njim o nizu tema, među kojima su aktualna zbivanja na Balkanu, u Europskoj uniji, Rusiji i Ukrajini, te njegovo vlastito suočavanje s nacističkim nasljeđem u obitelji.
EXPRESS: Prošle ste godine rekli da pišete knjigu o ulozi Njemačke u priznanju Hrvatske. Naveli ste da ste u njemačkim arhivima pronašli obilje materijala, uključujući i detalje o susretima hrvatskog čelnika Franje Tuđmana i njemačkih dužnosnika. Možete li s nama podijeliti neka saznanja iz vašeg istraživanja?
Odnosi između Franje Tuđmana i Helmuta Kohla nisu bili osobito dobri. Preciznije rečeno: Kohl osobno nije volio Tuđmana. To je vjerojatno bilo povezano i s Tuđmanovom sklonošću da na početku razgovora drži duge, opsežne lekcije o hrvatskoj povijesti, umjesto da prijeđe odmah na stvar. Kohl je bio povjesničar i razmišljao je u povijesnim okvirima, ali je u svakodnevnim političkim raspravama želio brzo doći do suštine, osobito kad se radilo o temama koje ga nisu previše zanimale. A Jugoslavija je svakako bila jedna od takvih tema. Kohl je vodio duge razgovore i s Mihailom Gorbačovom, ali to je bilo nešto sasvim drugo. Gorbačov i Sovjetski Savez bili su važni Kohlu. Jugoslavija nije. Ona mu je bila tek sporedna tema, barem početkom devedesetih. Kohl je imao veliko razumijevanje za Hrvate i njihovu borbu za neovisnost, ali čini se da mu je Tuđman išao na živce. U njemačkim arhivima nalazi se više dokumenata koji to potvrđuju.
Na primjer, zapisnik sa sastanka između Helmuta Kohla i Alije Izetbegovića 22. studenoga 1991. u Bonnu vrlo je indikativan. Razgovor je trajao više od sat vremena. U jednom trenutku tijekom tog susreta Izetbegović kritizira Tuđmana. Prema zapisniku, rekao je da Tuđman “nije dovoljno uglađen da bi izbjegao ozbiljne političke pogreške”. Ne znam kako se točno Izetbegović izrazio na svom jeziku jer zapisnik, naravno, sadrži samo njemački prijevod njegovih riječi. No prijevod je dovoljno jasan. Ono što je zanimljivo jest Kohlova reakcija na Izetbegovićevu kritiku. “Kancelar se s oduševljenjem slaže”, stoji u zapisniku.
Njemačka je u početku podržavala Jugoslaviju
EXPRESS: Je li točan narativ koji prevladava u Srbiji da je Njemačka jednostranim priznanjem Hrvatske uništila Jugoslaviju?
Taj narativ ne kruži samo u Srbiji, već i u dijelovima američke i europske ljevice. On je potpuna besmislica. U prvoj polovici 1991. Njemačka je, naprotiv, žestoko podržavala očuvanje Jugoslavije. U arhivu njemačkog Ministarstva vanjskih poslova postoji nekoliko internih naputaka iz Bonna upućenih njemačkim diplomatima u kojima se jasno navodi da je očuvanje Jugoslavije u interesu Njemačke i da ga treba podržavati. Dugo je 1991. Bonn strogo izbjegavao službene kontakte s čelnicima republika. Za Njemačku je savezna jugoslavenska vlada, s Antom Markovićem i Budimirom Lončarom, bila glavna točka kontakta - ne Tuđman u Zagrebu ni Kučan u Ljubljani. Dat ću vam primjer: 30. siječnja 1991. njemačko veleposlanstvo u Beogradu poslalo je Bonnu šifrirani telegram u kojem je inače projugoslavenski veleposlanik Hansjörg Eiff dao jedan prijedlog. Malo prije toga austrijska vlada - točnije, ministar vanjskih poslova Alois Mock i predsjednik Waldheim - odlučila je započeti izravne razgovore s Tuđmanom. Veleposlanik Eiff u svom je dopisu predložio da i Njemačka odstupi od svoje stroge linije kontakata isključivo s jugoslavenskom saveznom vladom. No taj prijedlog u Bonnu nije dobro prošao. Visoki dužnosnik Ministarstva vanjskih poslova velikim slovima je preko dokumenta iz Beograda napisao: “Austrija NIJE MJERILO za nas”. Tek nakon ljeta i katastrofalno neuspjelog sastanka između Dietricha Genschera i Slobodana Miloševića u Beogradu počelo se mijenjati to stajalište.
EXPRESS: Također ste ranije rekli da je Tuđman prema Nijemcima bio iznenađujuće otvoren, vjerojatno zbog pogrešne percepcije tadašnje njemačke stvarnosti. Na temelju dokumenata koje ste pregledali, osobito onih vezanih uz sastanak u Karađorđevu, koje su najsnažnije indicije koje ste pronašli o hrvatskim ratnim ciljevima, posebno u odnosu na Bosnu i Hercegovinu?
Postoji jedan zanimljiv zapisnik sa sastanka Odbora za vanjske poslove njemačkog Bundestaga 18. rujna 1991., na kojemu se također raspravljalo o Jugoslaviji. Genscher je bio nazočan tom sastanku jer je s vremena na vrijeme osobno izvještavao članove odbora. Ono što me iznenadilo bio je dio zapisnika u kojem se pojavljuje Hans Koschnick. On je tad bio jedan od vodećih političara njemačkih socijaldemokrata. Bio je gradonačelnik Bremena gotovo 20 godina prije nego što je ušao u Bundestag. Bio je jedan od najvažnijih i politički najiskusnijih članova Odbora za vanjske poslove i njegove su riječi imale težinu. Koschnick je poznat na Balkanu jer je kasnije postao posebni predstavnik EU-a u Mostaru. Prema zapisniku, Koschnick je tijekom tog sastanka u rujnu rekao: “Tuđman je bio ovdje i rekao nam je - to vjerojatno ne bih trebao reći za zapisnik, ali svi su bili prisutni - da je razgovarao s predsjednikom Srbije o podjeli Bosne i Hercegovine, naravno po etničkim linijama”. Bio sam jako iznenađen kad sam pronašao taj dio. S jedne strane, znamo iz mnogih sekundarnih izvora da su Tuđman i Milošević doista razgovarali o podjeli Bosne između Srbije i Hrvatske u Karađorđevu. No koliko mi je poznato, Tuđman je to uvijek javno poricao.
Cijeli razgovor pročitajte OVDJE.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Koliki su nas kriminalci vodili,pravo čudo je da su nas uopće priznali.