Operacija "Paukova mreža", ponovno je pokazala kako se promijenila uporaba dronova i da je svijet dobio jeftino, a ubojito oružje. Dronovi se već određeno vrijeme koriste kao ključno sredstvo uništenja na bojištu: njihova masovna upotreba ne samo da je dovela do razvoja novih taktika, već je promijenila i strategiju cijelog trenutačnog rata iscrpljivanja. Obje strane sve se manje oslanjaju na topništvo; upotreba oklopnih vozila je smanjena, a upravo je manjak oklopnih vozila stvorio mnoge probleme i Rusiji i Ukrajini. Sada obje vojske izmišljaju metode i taktike koje omogućuju ekonomičnije trošenje ljudstva, bez štednje dronova. Ipak, dronovi nisu uspjeli promijeniti dinamiku borbi: brzi prodori trupa i dalje su nemogući. Štoviše, zbog dronova je znatno teže probiti se duboko u protivničku obranu, piše Meduza.
Na početku invazije, Oružane snage Rusije (RF) i Oružane snage Ukrajine (UAF) promatrale su dronove kao važan, ali sekundarni alat za izviđanje i udare u pozadini. Kada je postalo jasno da se sukob odugovlači i da mnogi pred-ratni koncepti oružja ne funkcioniraju Kijev i Moskva zaključili su da im treba masovno, jeftino i lako skalabilno sredstvo izviđanja i uništavanja, koje se može koristiti, između ostalog, i za opremanje naprednih jedinica na bojištu. U udarnoj verziji, to sredstvo mora biti vrlo precizno. Obje strane su potrošile milijune granata uzalud jer topništvo nije imalo dobro izviđanje i točno određene ciljeve, pa su zalihe granata brzo presušile, a industrija jednostavno nije mogla ići u korak s događajima na frontu.
Welcome to drone-on-drone combat.
— Defense of Ukraine (@DefenceU) June 1, 2025
Ukrainian interceptors destroyed:
◾️4 Molniya UAVs
◾️3 Supercams
◾️2 Mavic drones
📹: Presidential Brigade pic.twitter.com/vhXlS87pdQ
Polja žestokih borbi iz 2022. prekrivena su tisućama kratera od granata, od kojih većina nije nanijela nikakvu štetu neprijatelju, piše Meduza. Prednost dronova nad topništvom je i nedostatak glomazne zapovjedne strukture koja je često spora i troma te odugovlači napade, dok su jedinice za dronove manje i kompaktnije te se odluke brže donose. Za razliku od topništva koje većinom nema navođene projektile pa je puno teže pogoditi mobilne mete, dronovi bez problema mogu uništiti tenkove čak i motocikle koji jure preko 100 km/h.
Zamijenili avione
Rusija je izgubila zračnu superiornost iako je prvim udarom uništila značajan dio ukrajinskih sustava protuzračne obrane, Zračno-svemirske snage Rusije (VKS) izgubile su u prva dva tjedna invazije oko deset modernih lovaca i bombardera. Taj tempo gubitaka značio je da bi zrakoplovstvo moglo izgubiti borbenu sposobnost u roku od samo godinu dana. Kao rezultat toga, zrakoplovi VKS-a su najprije prestali letjeti iza crte bojišta, a do kraja godine – čak i približavati joj se. Danas, obje strane koriste avione tako da ih uopće ne šalju van svog zračnog prostora nego lansiraju rakete s velikim dometima. Udarne točke na bojištu su postali dronovi koji svaki dan lete iznad neprijateljskih pozicija i siju smrt i kaos.
Što obje strane koriste
Još od rata u Donbasu 2014., Ukrajina je koristila komercijalne kineske dronove Mavic tvrtke DJI. U to je vrijeme Rusija testirala vlastiti koncept izviđačkih dronova u Siriji, u suradnji sa zrakoplovstvom i topništvom. Glavni dronovi Oružanih snaga Rusije bili su iz serije Orlan koju je razvio Specijalni tehnološki centar (STC). Koristi se prvenstveno za izviđanje, nadzor ciljeva, elektroničko ratovanje i korekciju artiljerijske vatre i smatra se ključnim za prikupljanje informacija. Oba koncepta imala su svoje nedostatke: Mavici su prilično skupi i osjetljivi na elektroničko ratovanje (EW). Djelomično se oslanjaju na civilni satelitski prijemnik, što ih čini lakim metama za ometanje. Prvi koji su radikalno riješili taj problem bili su ruski stručnjaci, koji su nakon invazije objavili “firmver 1001” za većinu DJI dronova. Taj firmver je omogućio promjenu frekvencije radio-signala, ukidanje tvornički postavljenih "no-fly zona", poboljšanu mogućnost letenja bez GPS-a i onemogućavanje Drone Remote ID sustava.
Osim izviđačkih Orlana, Rusi koriste i FPV kamikazu Lancet koji je specijaliziran za uništavanje oklopa i praktički funkcionira kao krstareća raketa. Koriste i dronove ZALA 421-16 od svibnja 2022. Proizvodi ih ZALA Aero Group u Udmurtskoj Republici u Rusiji, a ZALA 421-16 ima domet od 50 do 70 kilometara i izvorno je bio namijenjen civilnoj upotrebi.
Ruska vojska počela ga je uvoditi kad je započela postupno povlačenje Orlana-10. Nije poznato koliko primjeraka ZALA 421-16 ruska vojska posjeduje, ali je od početka sveobuhvatnog rata izgubila oko 50 takvih dronova. Rusija koristi i dron SuperCam S350, kojeg proizvodi tvrtka Unmanned Solutions u Republici Tatarstan, a u upotrebi je od početka 2023. godine. Njegova glavna karakteristika je velika veličina: raspon krila iznosi 3,5 metra, dok dronovi poput Orlana-10 imaju raspon od nešto više od jednog metra. Iako se smatra otpornijim na elektroničko ometanje, domet i trajanje leta su mu slični kao kod manjih dronova.
Procjenjuje se da je krajem 2023. godine 15–20 % svih ruskih dronova na bojištu činila upravo SuperCam S350 platforma. Prema podacima ORYX-a, do početka travnja potvrđeni su gubitci 23 takva drona. Tu su još i iranski Shahedi, ali i tisuće mallih i kamikaza dronova kućne proizvodnje.
Ukrajina najčešće koristi: DJI Mavic i Matrice (komercijalni dronovi) za izviđanje, navođenje topništva i napade. 2. Leleka-100, također izviđački dron s dometom do 45 km. Koristi se u topničkom izviđanju kako bi napadi bili što precizniji. 3. Punisher je napadni dron, domaće proizvodnje. Kijev ga koristi za udare u dubinu neprijateljske pozadine, može nositi do dva kg eksploziva. 4. Bayraktar TB2, isto kao i Rusi i Ukrajina koristi poznati turski dron, ali je njegova učinkovitost pala zbog pojačane ruske PZO iako je na početku invazije bio fokalna točka ukrajinskog dronovskog ratovanja 5. FPV dronovi domaće izrade. Ukrajinci ih proizvode na stotine tisuća. Mali su, jeftini i ubojiti, a neki se financiraju i kroz crowdfunding.
