Iran je za početak na Izrael poslao 100 dronova. Logičan odgovor Teherana su udari na izraelski teritorij. Pogotovo jer su iranske rakete i dronovi već dva puta napali zemlju 2024. (iako su prouzročili samo ograničenu štetu). Tako je Iran tijekom druge operacije upotrijebio oko 200 balističkih raketa, od kojih su neke probile izraelski sustav protuzračne obrane i oštetile pomoćne zgrade u vojnoj bazi Nevatim.
Naravno, Teheran u svojim prethodnim napadima na izraelski teritorij nije pokazao svoj puni vojni potencijal. Međutim, Izrael ostaje jedno od najzaštićenijih područja u smislu protuzračne obrane, te stoga teška meta za iranski odgovor. Stoga se uzvratni udar na Izrael teško može smatrati glavnim scenarijem razvoja događaja. Američki državni tajnik Marco Rubio izjavio je da Sjedinjene Države nisu uključene u izraelske napade na Iran, a istovremeno je pozvao Teheran da ne cilja američke interese ili osoblje u regiji. No iako SAD tvrdi da nije upleten u napade podržava Izrael pa bi mogao postati meta teheranske odmazde.
Druga opcija: napad na američke vojne baze na Bliskom istoku
SAD ima vojne baze diljem regije, uključujući Bahrein, Egipat, Irak, Izrael, Jordan, Kuvajt, Katar, Saudijsku Arabiju, Siriju i Ujedinjene Arapske Emirate. Krajem 2024. godine ukupan broj američkih vojnika na Bliskom istoku procijenjen je na oko 40.000. Takve su baze već nekoliko puta napale proiranske snage. U siječnju 2024. iranski dron koji je iz Iraka lansirala šijitska skupina probio je protuzračnu obranu vojne baze u Jordanu.
Tri američka vojnika su poginula. U siječnju 2020., nakon atentata na iranskog generala Qasem Soleimanija, zračne snage Islamske revolucionarne garde (IRGC) napale su dva američka objekta u Iraku po naredbi Donalda Trumpa, pri čemu je više od 100 ljudi zadobilo potres mozga. Čini se da su američke vojne baze na Bliskom istoku među najvjerojatnijim metama iranskog uzvratnog napada. Razasute su po cijeloj regiji, što ih čini teškima za obranu. Prošla iskustva pokazala su da je probijanje protuzračne obrane američkih vojnih objekata puno lakše nego probijanje gustog i višeslojnog izraelskog obrambenog sustava. Glavna prijetnja u slučaju takvog napada je neizbježan odgovor američkih zračnih snaga.
Treća opcija: udar na američke saveznike
Prema iranskom konceptu asimetričnog ratovanja , američki saveznici mogu postati sredstvo pritiska na Washington. Stoga Teheran može uzvratiti udarac Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu, UAE, Kataru, Bahreinu ili Iraku. Nije slučajno da je Iran već upozorio zemlje u regiji da će svaku podršku mogućoj američkoj operaciji smatrati neprijateljskim činom. Uključujući i korištenje zračnog prostora ili teritorija tih zemalja od strane američke vojske. Teheran je nedavno poboljšao odnose s Rijadom – i u tom kontekstu, Saudijska Arabija je ostala namjerno neutralna tijekom razmjene udaraca između Izraela i Irana 2024. godine.
Malo je vjerojatno da će iranska strana, u svojoj već teškoj situaciji, htjeti namjerno pokvariti odnose s arapskim zemljama Perzijskog zaljeva, s kojima je Teheran nedavno uspio postići relativnu normalizaciju. Stoga bi se mogle napasti samo američke vojne baze u tim zemljama. Udar na druge ciljeve očito bi povećao uloge u sukobu, što je moguće samo pod posebnim okolnostima.
Četvrta opcija: blokiranje Hormuškog tjesnaca
Posljednjih desetljeća Iran je redovito prijetio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca u slučaju američke agresije. Ovaj koridor ključan je za globalno tržište ugljikovodika. Kroz njega prolazi oko 1/6 svjetske nafte i 1/3 ukapljenog plina. Takav potez mogao bi ozbiljno destabilizirati ekonomsku situaciju u cijelom svijetu. Ne treba dugo tražiti primjere: jemenski Huti, s daleko manje resursa, uspješno sprječavaju prolaz komercijalnih brodova kroz Crveno more.
Problem s ovom opcijom je drugačiji. Kina, a ne SAD, danas najviše ovisi o Hormuškom tjesnacu: oko polovice sve nafte koju Kina ozi prolazi ovom rutom. Takav potez bi samo neizravno naštetio američkim interesima, ali bi i narušio odnose s Pekingom, glavnim trgovinskim partnerom Teherana, analizira neovisni ruski portal Meduza. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca potez je s dalekosežnim implikacijama za globalno gospodarstvo koji bi Iranu bilo relativno lako provesti. Međutim, kineski interesi čine ga manje vjerojatnom opcijom.
Peta opcija: Uhićenje američkih građana u Iranu
Korištenje Iranaca s dvojnim državljanstvom kao talaca uobičajena je taktika u Islamskoj Republici. Od revolucije 1979. godine u Sjedinjenim Državama pojavila se velika iranska dijaspora, od kojih su mnogi održali veze sa svojom domovinom. Kao rezultat toga, zemlja je dom mnogim ljudima s dvojnim državljanstvom, američkim i iranskim. Iranske vlasti ih često koriste u političke svrhe. Uhićuju američke građane kako bi ih zatim zamijenili za Irance pritvorene u SAD-u koji su važni za režim u Teheranu. Ili kako bi izvršili pritisak na Washington.
Godine 2023. iranske su vlasti pustile pet američkih građana u zamjenu za odmrzavanje šest milijardi dolara u južnokorejskim bankama. Ova opcija izgleda najmanje bolna za Iran: vlasti će djelovati u vlastitoj jurisdikciji protiv ljudi koji se ne mogu braniti. Međutim, ne treba očekivati ni neki poseban učinak od takve mjere. Malo je vjerojatno da će uhićenje nekoliko američkih građana biti veliki udarac za Trumpovu administraciju.
Šesta opcija: pokušaji atentata na američke i izraelske građane diljem svijeta
Teheran je u prošlosti više puta odgovorio na izraelske i američke akcije napadima na diplomatske objekte tih zemalja ili njihove građane diljem svijeta. Najpoznatiji primjeri bili su bombardiranje vojarni američkih i francuskih mirovnih snaga u Bejrutu 1983. i izraelskog veleposlanstva u Buenos Airesu 1992. godine . Međutim, Iran je posljednjih godina bio manje uspješan u provođenju takvih operacija. Izraelske i američke sigurnosne snage naučile su sprječavati takve prijetnje. 2022. godine iranske obavještajne službe pokušale su organizirati pokušaje atentata na izraelske građane u Turskoj, ali nisu uspjele. Iranska strana bi se doista mogla okrenuti terorizmu - a s obzirom na ogroman broj potencijalnih meta, takav scenarij mogao bi biti jedan od najtežih za Teheranove protivnike.
Opcija sedam: stvaranje nuklearnog oružja
Rasprave o potrebi povratka razvoju nuklearnog oružja intenzivirale su se u Iranu još 2024. godine. Rasplamsale su se s novim žarom nakon prijetnji američkog predsjednika. Dana 6. travnja, iranski zastupnik (Majlis) Mohammad Qasim Osmani izjavio je da njegova zemlja nema drugi način zaštite osim stvaranja nuklearnog oružja. Sasvim je moguće da Teheran potencijalne napade Izraela i Sjedinjenih Država shvati kao točku bez povratka – i da će prestati ograničavati sebe u pogledu razvoja nuklearnog oružja. Međutim, mogući napadi na ključna nuklearna postrojenja vratit će zemlju nekoliko godina unazad u tehnološkom smislu. Obnova nuklearne infrastrukture trajat će godinama. Ipak, dugoročno gledano, iranski razvoj nuklearnog oružja mogao bi postati jedan od najalarmantnijih izazova sigurnosti i stabilnosti na Bliskom istoku.
