Kad je Alberto Salagan (30) deportiran iz SAD-a u siječnju, bio je to prvi put da je kročio u Meksiko otkad je bio beba. Rođen je u obalnom ljetovalištu Acapulco, a roditelji su ga odveli u SAD kada je imao samo šest mjeseci. Odrastajući u Kaliforniji, zaveo ga je lažni glamur života bande. Nakon uhićenja u San Diegu zbog aktivnosti bandi, Alberto je poslan natrag u Meksiko baš kad je predsjednik Trump preuzeo dužnost, te se našao beskućnik i sam u zemlji svog rođenja.
"Bio je to šok. Još uvijek jest", priznaje. "Kad sam stigao u Meksiko, stvarno sam se osjećao izgubljeno. Bez obitelji, bez hrane, bez odjeće, bez ičega." Alberto kaže da je skoro zaboravio govoriti i čitati španjolski. "Dobro je da ga nisam potpuno izgubio jer mi je pomoglo [što sam dvojezičan]", razmišlja. Zapravo, njegove jezične vještine spasile su ga od neimaštine. Preko organizacije za podršku deportiranima čuo je da lokalna tvrtka – EZ Call Center – traži ljude koji govore engleski, piše BBC.
Posao agenta telefonske prodaje nije dobro plaćen, ali zaposlenici mogu zaraditi provizije, a redovita plaća dala je Albertu stabilnost za kojom je žudio. "Morao sam učiniti nešto da ponovno stanem na noge. Jesam zahvaljujući pozivnom centru", kaže u pauzi između poziva. U call centru radi i Martin Figueroa (na fotografiji gore), koji je u SAD stigao kad je imao dvije godine, a u Meksiko je deportiran 2018. Gotovo svaki agent u EZ Call Centeru deportiran je, uključujući i vlasnika tvrtke Daniela Ruiza. Također je rođen u Meksiku i odrastao je u SAD-u prije nego što je u ranim 20-ima deportiran zbog manjeg kriminala s drogom. Daniel kaže da se može poistovjetiti s početnim osjećajem dezorijentiranosti svojih zaposlenika u Meksiku. "Svi se nosimo s kulturološkim šokom", kaže uz stalno zujanje telefonskih poziva.
Voljni su okrenuti novi list
"Svi mi tamo živimo svoj život, tamo smo išli u školu, odgojeni smo na američkoj kulturi, tamo imamo obitelj. Odavde smo, ali smo i od tamo." U svojim separeima agenti pregledavaju dugačke popise telefonskih brojeva u SAD-u, neki obavljaju promotivne pozive ili prodaju, drugi zovu u vezi naplate duga i refinanciranja. Svi agenti tečno govore engleski, a klijenti s druge strane linije nisu nimalo pametniji što razgovaraju s ljudima u Meksiku, a ne u SAD-u. Daniel kaže da su agenti poput Alberta – koji je upao u bande i kriminal u ranjivoj dobi u SAD-u, ali je voljan okrenuti novi list u Meksiku – među njegovim zaposlenicima od najvećeg povjerenja.
"Gotovo nikada nemaju drugu oznaku u svom kaznenom dosjeu, a posjeduju pravu disciplinu da zadrže svoj posao", objašnjava on. Vlastita iskustva Daniela Ruiza nakon deportacije utjecala su na njegove poslovne odluke. Uz tvrtku za teleprodaju, također je suosnivač humanitarne organizacije – pod nazivom Borderline Crisis Center – koja deportiranima osigurava hranu, sklonište i podršku po dolasku natrag u Meksiko. Nakon svoje inauguracije, predsjednik Trump rekao je da će provesti ono što naziva "najvećom deportacijom u američkoj povijesti".
Manje deportiranih nego lani
Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum rekla je da je Meksiko primio gotovo 39.000 deportiranih od veljače do travnja, od čega su 33.000 bili Meksikanci. To je u usporedbi s 52.000 za ista tri mjeseca 2024. godine puno manje. Međutim, do pada je dijelom došlo zbog smanjenja broja ljudi koji pokušavaju ući u SAD. "Susreti" migranata na američkoj južnoj granici od strane agenata američke Carine i zaštite granica (CBP) pali su na najnižu razinu u posljednjih nekoliko godina. Prijetnja masovne deportacije u kombinaciji s drugim čimbenicima – od vojnog raspoređivanja na granici do visokoprofilnih deportacija migranata u El Salvador – možda je djelovala kao učinkovito sredstvo odvraćanja.
"Ono što se dogodilo u SAD-u ostaje u SAD-u", smije se Nora Diaz, voditeljica ASC-a za sreću. "Mi to zapravo ne provjeravamo." Nora kaže da je njezin posao usmjeren na dobrobit zaposlenika, kako bi im pomogla da se ponovno integriraju. "Razumijemo da svatko ima prošlost i ne sudimo na temelju toga. Ne pitamo o tome tijekom procesa intervjua. Trebaju nam samo ljudi koji dobro govore engleski i španjolski i voljni su se posvetiti poslu", objašnjava ona. Politika "ne pitaj, ne govori" u ASC-u bila je neprocjenjiva za novi početak Luisa Lune. Odrastao je u Orange Countryu u Kaliforniji nakon što je odveden u SAD kada je imao samo nekoliko mjeseci.
S doživotne u call centar
"Nažalost, kao dijete napravio sam neke loše odluke: pridružio sam se bandi, trčao uokolo s krivom publikom. Koštalo me puno, koštalo me doživotne robije. Bio sam na doživotnoj robiji u državnom zatvoru u Kaliforniji", objašnjava Luis. Dok je bio u zatvoru u Kaliforniji, upisao se na sve dostupne obrazovne programe i naporno radio na svojoj rehabilitaciji. Nakon što je pušten, također je poslan natrag u Meksiko u siječnju, baš kad se Trump pripremao za svoj inauguracijski govor. Sada 50-godišnjak i prekriven tetovažama vezanim uz bande, Luis je znao da neće dobiti još mnogo druge prilike u životu.
"Ovdje nemam obitelji. Moja obitelj je ASC, ljudi koje sam upoznao na poslu, oni su moja obitelj i moji prijatelji." Luisu je naizgled dosadan telefonski posao pružio oslonac koji mu je potreban da se kloni kriminala, s čime se, kako kaže, bore bivši članovi bande koje poznaje u SAD-u. "Od prvog dana uopće nisam osjećao nikakvu osudu. Osjećao sam da su samo raširili ruke i primili me. Mislim da bih sada bio na ulici da nije bilo ASC-a", dodaje.
Iako program masovne deportacije Trumpove administracije još nije na razini koju su mnogi u Meksiku očekivali, neki vjeruju da bi mogao ubrzati sljedećih mjeseci. Ako je tako, deportirani s klančkom prošlošću poput Alberta i Luisa trebat će pomoć da počnu ispočetka, bez obzira na njihove zločine. U Tijuani će ga mnogi od njih pronaći na kraju telefonske linije.
