Ovo je jedan od onih tjedana koji vrve vijestima i u kojima je teško dati prioritet najvažnijim pričama. Izbor američkog pape, zapanjujući događaj koji je ushitio naciju, sada je prestigao najnoviji razvoj događaja iz Ukrajine i Gaze. U SAD-u je nova knjiga otkrila da su bivši predsjednik Biden i njegov najuži krug suradnika prikrivali njegovo mentalno i tjelesno propadanje tijekom njegovog mandata i naširoko ih ocrnjuju jer su omogućili Trumpov povratak na vlast. Ali sramota je u trenu ustupila mjesto suosjećanju ovog tjedna kada je Biden objavio vijest o svojoj ozbiljnoj dijagnozi raka. To je pak izazvalo nagađanja u nekim krugovima da je Biden cijelo vrijeme prikrivao da ima rak ili da je objavio dijagnozu kako bi smanjio sve veće javno ismijavanje.
Amerikanci su reagirali s nevjericom na vijest da je jedan od njihovih postao vrhovni poglavar Rimokatoličke crkve. Papa Lav XIV., kardinal Robert (Bob) Prevost, rođen u Chicagu, osobno je odbacio tu mogućnost prije konklave zbog jednostavne činjenice da je Amerikanac. No ispostavilo se da su ga izabrali njegovi kolege kardinali gotovo unatoč njegovoj nacionalnosti; izabrali su ga velikim dijelom zbog njegovih dubokih pastoralnih korijena u Peruu, kao i zbog njegovog globalnog iskustva na čelu Reda svetog Augustina i ovladavanja kanonskim pravom i unutarnjim mehanizmom Vatikana. Imao je, ukratko, idealan životopis i također je bio netko koga je papa Franjo očito favorizirao, pa se smatralo da će vjerojatno ići njegovim stopama.
Međutim, što se tiče osobnosti, Lav se čini zapanjujuće drukčijim od svog društvenog i ponekad borbenog prethodnika – suzdržan je i možda pomalo sramežljiv, a svi ga opisuju kao “sjajnog slušatelja”. Poštivao je Franju, ali prema jednom izvještaju, nije se uvijek slagao s njim. Zapravo, njegov brat u Chicagu predviđa da će se pokazati umjerenim u kontroverznim pitanjima koja uzburkavaju Crkvu. Lavovi česti pozivi na jedinstvo od njegovog izbora mogli bi se protumačiti kao maslinova grančica konzervativcima koji su optužili Franju da sije podjele potkopavajući doktrinarno učenje. Njegova zapažena upotreba latinskog jezika također bi mogla nagovijestiti ukidanje ograničenja koja je Franjo uveo po pitanju slavljenja tradicionalne latinske mise, što se naširoko smatra osvetoljubivom mjerom protiv njegovih konzervativnih kritičara.
Nigdje se na Franju nije gledalo s više neprijateljstva nego u SAD-u. Američki katolici politički su podijeljeni kao i većina sektora društva, ali desno krilo je u usponu unutar crkvenih redova i u javnoj areni. Čini se da gledaju na Lava s nekom vrstom tjeskobnog optimizma; utješeni njegovim skromnim ponašanjem i početnim gestama, zabrinut zbog njegove vjernosti Franji i njegovih stavova o imigraciji koji su ga već doveli u sukob s Trumpovom administracijom. I eto gdje se krije opasnost za odnose novog pape s njegovom domovinom: u politici. Činjenica je da je konzervativno krilo Katoličke crkve u SAD-u otvoreno stranačko – svakako republikansko, ali i ključni stup protrumpovskog pokreta MAGA. (Čini se da je Papin najstariji brat na Floridi prototip MAGA entuzijasta.) To znači da su neslaganja s Trumpom i njegovim sljedbenicima neizbježna – ne samo po pitanju imigracije, već i po pitanjima ekonomske pravde, okoliša i globalnih sukoba (Lav je pokazao snažnu solidarnost s Ukrajinom i napaćenim Palestincima u Gazi). Posljedično, pretpostavljam da će se papa Lav pokušati što više udaljiti od toksične američke scene i usredotočiti se na svoju univerzalnu misiju u podršci vjeri, siromašnima i raseljenim osobama te svjetskom miru.
Prikriveno ekonomsko pitanje moglo bi se pokazati kao najzloslutnija vijest tjedna u SAD-u – agencija za kreditni rejting Moody’s snizila je kreditni rejting SAD-a zbog rastuće zabrinutosti oko održivosti ogromnog američkog duga, koji trenutno iznosi 37 bilijuna dolara. Moody’s je istaknuo neuspjeh uzastopnih administracija da obuzdaju potrošnju i mogućnost da će predloženi zakon koji su sponzorirali republikanci za produljenje Trumpovih poreznih rezova iz 2017. dodati još bilijune deficita. Ovog tjedna također je bilo stalnih dokaza o slabosti na američkom tržištu obveznica, budući da stranci navodno smanjuju kupnju i ulaganja u američke državne obveznice – a taj je čimbenik desetljećima bio ključan za sposobnost SAD-a da se zaduži po podnošljivoj cijeni. Ovi zabrinjavajući pokazatelji potkrijepili su argumente tvrdolinijaških konzervativaca u Kongresu koji zahtijevaju drakonske rezove u socijalnoj potrošnji kako bi se nadoknadile Trumpove porezne mjere. Sam Trump otputovao je u utorak na Capitol Hill kako bi zatražio da se tvrdolinijaši povuku – radije bi povećao deficit nego doveo u poteškoće svoje pristaše s niskim primanjima. Trump se nadao da će ostvariti prihod od svojih voljenih carina, ali sada se suočava sa stvarnošću koju je dugo negirao, a to je da će teret pasti na američke potrošače. Implicitno je to priznao zahtijevajući da velike maloprodajne tvrtke “pojedu carine” umjesto da povećaju cijene. Ukratko, proturječja kojima je protkana njegova ekonomska politika postaju sve očitija, što je zbunjujuće čovjeku koji prihvaća jednostavna rješenja za najteža pitanja u javnoj politici.
Isto se može reći i za predsjednikovu vanjsku politiku. Što se tiče rata u Ukrajini, tjednima se činilo da se Trump sprema za obračun s Vladimirom Putinom. Zaprijetio je ekonomskim sankcijama Rusiji ako se ne pridruži Ukrajini u pristanku na njegov prijedlog za bezuvjetni 30-dnevni prekid vatre. No Trumpov dugo očekivani telefonski razgovor s Putinom u ponedjeljak bio je neuspjeh koji nije želio priznati. Umjesto da osudi Rusiju zbog produljenja rata, kapitulirao je pred Putinom i samo pozvao strane da same riješe sukob bez pomoći SAD-a. Ovo je velika pobjeda za Rusiju, koja očito još ima za cilj potpuno pokoriti Ukrajinu. Europski saveznici obećali su da će podržati kontinuirani otpor Kijeva, ali potpuno je nejasno hoće li im se SAD pod Trumpom pridružiti u tim naporima osiguravanjem oružja i ključnih satelitskih obavještajnih podataka. To je odluka koja bi mogla jednom za svagda otkriti je li predsjednik SAD-a podređen volji stranog despota ili ne.
Srećom po gospodina Trumpa, zaljevske države Bliskog istoka priredile su mu spektakularnu dobrodošlicu tijekom posjeta toj regiji prošlog tjedna, razasipajući stotine milijardi dolara u ulaganjima i poslovima s američkim tvrtkama. Vrlo je zapažen predsjednikov raskid s Izraelom na više političkih fronti – priznanje novog sirijskog režima, primirje s Hutima i pregovori s Iranom. No čini se da ne može izbjeći pritisak Izraela da inzistira na potpunom ukidanju iranskog nuklearnog programa, na što Teheran neće pristati. Kad ne bi uspio razvezati taj gordijski čvor, Trump bi se suočio s dvojbom koju najviše želi izbjeći: imperativom bombardiranja Irana koje bi razbjesnilo njegovu izolacionističku bazu.
